Intuitivni savetnik ~ Vaša PRVA ČAKRA





Vaša prva čakra - oblast tela u koju spadaju krv, kosti, zglo­bovi, koža i imunološki sistem - intuitivni je savetnik koji će vam staviti do znanja koliko se osećate bezbedno u svetu. Ona odslikava koliku podršku dobijate od bilo koje grupe i koliko ste stabilni, utemeljeni i ukorenjeni. U osnovi, organi u oblasti koju pokriva ova čakra oglasiće se ako je vaše preživljavanje na bilo koji način ugroženo.
Vaša sigurnost biva prvi put ugrožena kada napustite dom i mo­rate da se uklopite u novu grupu ljudi. Možda se sećate polaska u vrtić, osnovnu ili srednju školu; kada ste krenuli na fakultet; ili pr­vog dana na novom poslu. Verovatno ste bili nervozni ili anksiozni, pa ste se možda osuli ili je vaš imunološki sistem zakazao. Postali ste bolno svesni koliko se razlikujete od ostatka grupe, ali znali ste da morate biti u harmoniji s njima da biste preživeli. Usred poku­šaja da dovedete u ravnotežu ono što jeste dok se uklapate, možda ste imali problema s prehladama, gripom, alergijama i umorom; zglobovima i sistemom mišića i skeleta; ili poremećajima na koži kao što su akne, osipi, psorijaza i ekcemi.

Prvi put sam videla na delu intuiciju prve čakre dok sam bila savetnica u kampu još davne 1978. Autobusi bi svakog jutra isto­varili na stotine dece starosti između pet i petnaest godina koja su vikala i vrištala. Većina je bila srećna što je tu, ali sećam se jedne osmogodišnje devojčice u haljini, crnim lakovanim cipelicama i s rajfom u kosi koja je počela da viče: „Vodite me kući!”, podigla sam pogled i videla da pokušava da se sakrije iza drveta, pa sam otišla do nje i uzela je za ruku. Zvala se Aleksis.

Aleksis je odskakala kao bolni palac. Sva ostala deca njenih godi­na sedela su na tlu u redu ispred kancelarije. Rekla sam Aleksis da im se pridruži, a ona je odvratila da ne može jer će dobiti infekciju bešike ako sedne na tlo. Njeni problemi vezani za osećanje sigurno­sti koji su je sprečavali da se uklopi u rutinu u kampu nastavili su se i na igralištu. Svakom detetu dodelila sam mesto u timu, i Aleksis sam simbolično stavila u levo polje. Kada je drugi tim šutnuo loptu, proletela je tačno iznad njene glave, a ona je izgleda posmatrala ljutić u busenu trave pored svojih nogu. Ostatak tima se iznervirao jer Aleksis nije obraćala pažnju i nije bila timski igrač. Povikala sam: „Alo! Zemlja zove Aleksis! Zemlja zove Aleksis! Javi se, Aleksis!”

Aleksisini problemi prve čakre vezani za uklapanje pogoršali su se u vreme ručka. Postalo je očiglednije na koji način su se indivi­dualne potrebe sukobljavale s potrebama grupe. Dok su se ostali otimali za mesto za izletničkim stolom, Aleksis je oklevala. Izvadila je plastičnu kesu sa štapićima šargarepe iz paketa s ručkom. Stid­ljivo je tražila mesto da sedne.

Kada sam predložila da se pridruži ostalima za izletničkim sto­lom, rekla mi je da neće tamo da sedne jer nema čvrstog naslona, a prašina i bube ga čine nehigijenskim. Sve ostale devojčice počele su da gledaju Aleksis kao da je pala s Marsa. Postalo mi je jasno da će nam biti potrebno ono što sada nazivam intervencija prve čakre.
 


Narednog jutra stigla je Aleksisina mama u markiranom kosti­mu i cipelama s visokim potpeticama. Donela je spisak primedbi, i rekla mi da se njena ćerka vratila kući umorna, da se probudila s bolovima, da su je boleli svi zglobovi; pored toga, delovala je veoma nervozno i zaradila je blagi osip. „Da nije otrovni bršljan?”, upitala je majka, krajnje zabrinuto. „Nikad se ne zna.” Takođe je bila za­brinuta zbog eventualnog bola u donjem delu Aleksisinih leđa i pitala se da nije možda iščašila levi članak usled previše trčanja i šutiranja lopte.

Vrlo brzo sam otpremila majku i krenula s intervencijom prve čakre. Neće Aleksis više biti izgnanica. Neće više verovati da njeno telo mora biti hermetički zapečaćeno kako se ne bi našlo ni u ka­kvoj opasnosti, sačuvalo od mikroba, alergena, parazita ili hladne zemlje. Rekla sam svoj deci da obuku kupaće kostime, sjajan izjed­načivač. Nije više bilo haljine i lakovanih crnih cipela, već samo kupaći kostim, i zaputili smo se ka plaži. Tamo sam objavila da ćemo imati „čisto-i-prljavo” nadmetanje. Svi su morali dobro da se pokvase i potom kotrljaju po pesku. Osoba koja bude najprljavija osvaja besplatan gazirani napitak na kraju dana. Kroz dva sata svi iz moje grupe stajali su u redu prekriveni peskom i morskom travom, čekajući da vide hoće li dobiti gazirani napitak. Aleksis je dobila nagradu za „najveći napredak”.

Narednog dana Aleksis je stigla u kamp u šortsu i papučama. Do kraja nedelje se manje-više uklopila. I mada nikada neću reći da je bila uobičajeni timski igrač (i dalje ju je više zanimala hortikultura nego kik-bol), izgleda da je naučila da dovede u ravnotežu svoju potrebu za sigurnošću kako bi se uklopila u grupu.

Poput Aleksis i njene majke, i društvo dvadeset prvog veka po­stalo je opsednuto sigurnošću, antibioticima, vakcinama i raznim lekovima čiji je cilj da nas čuvaju od povreda. Ti lekovi postali su toliko rasprostranjeni da antibakterijske supstance možete naći u sapunu za ruke, vlažnim maramicama, pa čak i odeći. Svi nose ka­cige u svim mogućim sportovima. Vezivanje je obavezno u gotovo svim vozilima. Prošetajte kroz obližnju radnju s dečjom opremom i zapanjiće vas broj sigurnosnih uređaja za zaštitu dece u domovima.

Imajući u vidu kretanja na svetskoj areni, očigledno je da, gle­dano u celini, ljudi više ne veruju jedni drugima. Deca se ne igraju napolju bez nadzora kao nekada. Napolju ima pedofila - zar niste gledali vesti u poslednje vreme? Potrebni su nam sigurnosni si­stemi, lozinke, protivpožarni zidovi i alarmi za sve naše domove, kancelarije, kompjutere, onlajn-račune i glasovne poruke. Pobogu, čak i naši identiteti mogu biti ukradeni.

Radi sopstvenog prosvetljenja, tragamo za informacijama o tome kako da budemo sigurni, ali ta se informacija stalno menja. Prvo nam kažu da koristimo antibakterijski sapun radi smanjivanja broja učestalih prehlada. Potom čujemo da upotreba antibakterij­skih sapuna izaziva alergije i astmu. Stručnjaci nam prvo savetuju da jedemo margarin umesto putera koji začepljuje arteri­je, a posle izvesnog vremena proglase da transmasti u margarinu povećavaju šanse za srčani i moždani udar više nego zasićene masti u puteru. Teško je odrediti kojoj informaciji treba više verovati, jer izgleda da stručnjaci stalno menjaju mišljenje.

I tako, što više znaš, to si više u mraku... kako onda možete obez­bediti da i vi i vaši voljeni budete bezbedni? Jednostavno. Možete naučiti da se podešavate na intuiciju imunološkog sistema u prvoj čakri. Iz minuta u minut, iz dana u dan, vaša prva čakra prati vaš život i istovremeno obezbeđuje sigurnost ljudi oko vas. Obraća vam se putem bolesti kao što su sindrom hroničnog umora, fibromi­jalgija, hepatitis,Epštajn-Barov virus, mononukleoza, lajmska bolest, alergije, osipi, psorijaza, bol u zglobovima, umor i autoimuni problemi kao lupus.
 
Možete naučiti da koristite intuiciju koja se nalazi u osnovi ovih poremećaja i olakšati svoju patnju tako što ćete slediti prvo pravilo za intuitivno zdravlje: Svi za jednoga, i jedan za sve (dovodeći u ravnotežu lično s političkim). Morate biti intuitivno u dodiru sa svojim individualnim potrebama, ali istovremeno morate biti u stanju uspešno da pregovarate s onima u grupi, bilo da je u pitanju porodica, saradnici ili članovi neke druge organizacije.

 

 

 

 

 

Autor: Dr Mona Liza Šulc; odlomak iz knjige „Intuitivni savetnik“

Izdavač: HARMONIJA knjige, www.harmonijaknjige.rs

 


 







POVEZANI TEKSTOVI




SEMINARI & RADIONICE