Pamćenje i zaboravljanje snova





Jedan  od  značajnijih  problema  sa  kojim  se  svaki  analitičar  snova  susreće  u  praksi  je  pojava  da  mnogi  ljudi, zapravo, uopšte  ne  sanjaju,  ili  tvrde  da  sanjaju  vrlo  retko, u  fragmentima,  te  nikako  ne  mogu  sastaviti  celinu  sna  kako  bi  se  moglo  obaviti  tumačenje. Ova  pojava  se  nekada  nameće  kao  veliki  problem, jer klijent je veoma  zainteresovan  da  savlada  tehniku  analize  snova  i  da  sam  razume  njihov  „jezik“, ali s obzirom  da  gotovo  uopšte  ne  sanja, rad  na  snovima  izgleda  besmisleno.


Odmah  se  mora  razjasniti  da  ne  postoje  ljudi  koji  ne  sanjaju,  i  da  je  fiziološkim  ispitivanjima  utvrđeno  da  se  snovi  javljaju  u  tzv.  REM  fazi  spavanja,  koja  je prema  moždanim  talasima  koji  se  mogu utvrditi  EEG  snimanjem, najpribližnija  budnom  stanju. Kasnije, dublje  faze  spavanja, kojih  po  nekim  autorima  ima  još  3,  a  po  nekima  još  4, karakterišu  se  sporijim  moždanim  talasima  koji  se  sve  više  razlikuju  od  talasa u  budnom  stanju,  i  te  faze  spavanja  su  karakteristične po  tome  što  osoba  koja  spava  u  njima  gotovo da  i  ne  sanja,  i  teže  ju  je  probuditi. Ako  osobu  pokušamo  da  probudimo  tokom  REM  faze  spavanja, ona  će  se  probuditi  mnogo  lakše  i  uglavnom  će  se  sećati  sadržaja  sna  tokom  kog  je  upravo  probuđena. Prema  tome, u  fiziološkom  smislu, svaki  čovek  sanja,  te  se  nameće  zaključak  da  postoje  psihološki  razlozi  za  zaboravljanje  snova, po  buđenju.


Najčešći  razlog  za  zaboravljanje  snova, koji  je  i  najlakše  rešiv  u  praksi, je  pojava  da  osoba  uopšte  nije  obraćala  pažnju  na  snove, nikada  o  njima  nije  razmišljala  pa  se  nije  ni  trudila  da  ih  zapamti.
Kada  se  ovi  ljudi, sticajem  okolnosti - najčešće  gledanjem  neke  naučne  emisije  u  medijima  ili  čitanjem  nekog  stručnog  članka,  zainteresuju  za  snove, obično  se  dešava  da  počnu  bolje  da  ih  pamte. Eventualnim  uključivanjem  u  rad  grupe  za  analizu  snova,  ili  posećivanjem  predavanja  i  seminara,  te  čitanjem  udžbenika  o  analizi  snova, nekada  se  dešava  pravi  preokret  pa  ovi  ljudi  postaju  veoma  dobri  snevači  koji  pamte  snove  skoro  posle  svakg  spavanja.

Još  jedan  način  koji  će  vas  podstaći  da  bolje  pamtite  sanjane  sadržaje  je  uredno  vođenje  dnevnika  snova. Možemo  reći  da  je  apsolutno  neophodno  snove  uvek  beležiti, čak  i  onda  kada  nam  se po  buđenju, zbog  upečatljivog  sadržaja, čini  da  ćemo  neki  san  pamtiti  čitavog  života. Međutim, ti  „životni“  snovi  su  veoma  retki, većinu  snova  zaboravimo  ili  odmah  po  buđenju  ili  posle  nekoliko  dana. Osobe  koje  uredno  vode  dnevnik  snova  nekada  budu  iznenađene  kada ga posle  nekoliko  meseci  pročitaju, čudeći  se  da  su  neke  snove  uopšte  sanjali,  jer  su  ih  u  potpunosti  zaboravili. Dnevnik  snova  je  najbolje  voditi  u  svesci  koja  treba  da bude  što  bliže  uzglavlju,  odnosno  krevetu  u  kome  spavamo.


Po  buđenju, najbolje  je  izvesno  vreme  ostati  u  krevetu, i ležeći  zatvorenih  očiju pokušati  sa  ponavljanjem  i  povezivanjem  sanjanih  sadržaja,  a  zatim ih  odmah po  ustajanju zapisati  u  svesku, brzo, bez  vođenja  računa  o  interpunkciji  i  gramatici. Poželjno  je  da  u  svesci  postoji  margina  koja  će  pomoći  da  odmah  pored  nje  dopišete  i  neku  asocijaciju  koja  vam  prvo  padne  na  pamet.
Zbog  brzine, san  se  može  i  nacrtati ili skicirati,  a kasnije, u  toku  dana, kada  se  ima   vremena, ispod  crteža  možete  zapisati  svoj  san.


U  novije  vreme, neki  ljudi  koriste  diktafon  jer  im  za  pričanje  sna  treba  manje  vremena  nego  za  pisanje. Međutim, iskustvo  kroz  rad  sa  članovima  grupa  za  analizu  snova pokazalo je da  je  ovaj  način  vođenja  dnevnika  manje  kvalitetan, da  često  nedostaju  pojedini  fragmenti  sna  i  da  pojedine  rečenice  kasnije  ni  samoj osobi  nisu  razumljive. Ukoliko  po  buđenju nemate  vremena  za  bilo  koji  vid  zapisivanja  snova, uputno  je  da  tokom obavljanja  uobičajenih  jutarnjih  radnji, u  mislima  ponavljate  san što  više  puta, sve  do  trenutka  kada  će  se u  toku  dana ukazati  prilika  da  san  zapišete. Podrazumeva  se  da  ćete vodeći  svoj  dnevnik zapisati  datum  kada  ste sanjali  san,  kao  i  okolnosti  koje  su  tih  dana  postojale  u  vašem  realnom  životu. Neki  događaj, susret, problem  ili  preokupiranost  nekim  razmišljanjem, može biti „okidač“  za  nastanak  sna  i  zapisivanje  tog  podatka  veoma  je  značajno,  jer  je  san  reakcija  nesvesne  psihe  na  neku  svesnu, realnu  situaciju.

 


Sanjani  sadržaj  se  i  tumači  tako  što  ga  upoređujemo  sa  trenutnom  životnom  situacijom  u  realnosti.  Poželjno  je  da  dok  zapisujete  svoj  san, date  naziv  toj  maloj  priči  koju  je  upravo  napisala  vaša  nesvesna  psiha. Naravno, naziv  sna  treba  dati  bez  mnogo  razmišljanja, kroz  prvo  asociranje  i  prvu  misao  koja  vam  padne  na  pamet. Kasnije, prilikom  analize  sna, naslov može  pružiti  presudnu  pomoć,  jer  često  ukazuje  na  jezgro  sna,  tj.  srž  problema  koji  san  obrađuje.
 
S  obzirom  da  je  poznato  da  kroz  snove  u  naš  svesni  deo  ličnosti  prodiru  informacije  iz  nesvesnog,  i  da  te  informacije  često  ne  odgovaraju  našim  svesnim  stavovima, kao  i  da  su  često u  tom  životnom  trenutku  gotovo  neprihvatljive  za  našu  ličnost, razumljivo  je  da  zaboravljanje  snova  može  nastati  kao  posledica  otpora  koji  naša  svesna  psiha  ima  protiv  prihvatanja  tih  nesvesnih  sadržaja.
Ljudi  koji  celoga  života  malo  sanjaju  obično  generalno  teško  prihvataju  sadržaje  svog  nesvesnog  dela  ličnosti,  tj.  nemaju  naviku  da  komuniciraju  sa  svojim  nesvesnim,  ali  mudrijim  delom  ličnosti. Obrnuto, ljudi  koji  su  dobri  snevači, ujedno  su  i  dobri  sagovornici  sa  svojim  nesvesnim  delom  psihe  od  kog  mogu  dobiti  dragocene  informacije  koje  će  im korigovati  mnoge  pogrešne  svesne  stavove,  i  koje  će  im  kao  najmudriji  savetnici  pomoći  da  donesu  pravu  odluku  u  pravom  trenutku.

Ako  osobe  koje  relativno  često  sanjaju, u  jednom  trenutku  prestanu  da  pamte  svoje  snove, najverovatnije  je  da  su  se  našli  u  životnom  periodu kada  su  nesvesni  sadržaji  za  njih  postali  neprihvatljivi. Taj  snažan  otpor  svesnog  dela  ličnosti  počinje  da  „briše“  sanjano,  jer  je  suviše  uznemirujući  za  svesnu  psihu.
U  ovakvim  situacijama  je  presudna  taktičnost  profesionalnog  analitičara  snova  kako   bi   otpor  kod osobe  popustio,  i  kako  bi  dragoceni  uvidi  iz  nesvesnog, ma  koliko  bili  neprijatni, postali  osvešćeni. Takođe  su  poznate  i  tehnike, slične  meditativnim, koje  se  mogu  izvoditi  pred  spavanje  i  koje  mogu  kod  nekih  osoba  biti  delotvorne,  te  ne  samo  doprineti  da  se  snovi  upamte,  već  i  da  se  dobije  konkretan  odgovor  na  aktuelan  problem  koji  postoji  u  realnom  životu. Te  tehnike  opisuje  Patriša  Garfild  u  knjizi  „Kreativno  sanjanje“  koja  je  prevedena  i  na  naš  jezik.

Kod  osoba  koje  su  dobri  snevači, razlog  nastanka  zaboravljanja  snova  može  biti  „zamor“  nesvesne  psihe  ukoliko  je  u  prethodnom   vremenskom  periodu  bilo  više energetski  snažnih  snova, u  psihološkom  smislu, koji  su  doveli  do  značajnog  individualnog  skoka. Logično  je  da  je  sada  nesvesnoj  psihi  potreban  izvestan  odmor,  pa  ona  ne  produkuje  energetski  snažne  snove  koji  nose  bitne  poruke.
Kod  osoba  koje  su  članovi  grupa  za  analizu  snova, razlog  zaboravljanja  sanjanih  sadržaja  može  biti  i  lična  netrpeljivost  prema  nekom  od  članova  grupe. To  se  obično  događa  kada  se  grupi  priključi  novi  član,  a  neki  od  starih  članova  upadljivo  prestane  da  sanja  u  tom  trenutku. Ovakva  netrpeljivost  bazirana  je  na  mehanizmu  projekcije,  pa je potrebno otkriti  koji  su  to  psihički  sadržaji, karakterne  osobine  ili  postupci novog  člana, koji izazivaju  otpor  kod  starog  člana  grupe. 
Podaci o tim sadržajima  govore  da  ih  član  koji  je  prestao  da  sanja  ima  u  svojoj  psihi, da  ih  ne  prihvata  i  da  ih  zato  projektuje  na  drugu, za  to  pogodnu  osobu,  koja  se  upravo  pojavila  u  grupi.
Slično  otporu  koji  osoba  može  imati  prema  nekom  od  članova  grupe  pa  zato  prestati  da  sanja, otpor  se  može  javiti  i  prema  vođi  grupe - analitičaru  snova. Tada je potrebno otkriti uzrok kontratransfera (termin  poznat  u  psihoterapeutskom  radu),  i  druge  podatke  bitne  za  prepoznavanje  dubinsko - psihološkog  profila  klijenta.
I  najzad, dešava  se  da  posle  nekog  pogrešno  protumačenog  sna  dođe  do  prestanka  pamćenja  snova. Međutim, po  pravilu, ovaj  problem  traje  kratko, nesvesna  psiha  veoma  brzo  počinje  da  šalje  nove   snove  koji  će, zbog  svoje  snage, upečatljivosti  i  jasnoće, brzo  korigovati  pogrešno  tumačenje  prethodnog  sna  i  nastaviti  dalji  rad  na  snovima  u  željenom  pravcu.
 


Autor: Dr Mirjana Đurđević, analitičar snova
www.alteraintegrativa.com


  
Ovaj tekst možete čitati i u martovskom broju magazina Nova Svest

 

 







POVEZANI TEKSTOVI




SEMINARI & RADIONICE